NEVIDLJIVA

 Ne znam čemu me ova tuga hvata

Toliko je velika 

I snažna



Znaš, Vuče 

Jednom si bio velik 

I učinio si da pomislim da 

I ja ću Biti

Ali sad sam Nevidljiva

I suha, kao list

Stisnuo si me i napravio herbarij od mene

A ti si još veći 

Vuče


Otpuhat ćeš me poput 

prašćićeve kućice 

Ali ja ću se opet vratiti 

Malena i suha

Da me zgnječiš,

Onako, između palca i kažiprsta 

Kao ljepljivu žvaku


Sve dok

 me skroz ne nestane 

3. 7. 2025.

 





Primjedbe

  1. A joj, i to se valjda ljubavlju naziva? Lijepo oslikano, a pjesmu do sad čuo nisam...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ljubavlju, prijateljstvom, što god...
      Ne sjećam se više, što je bilo, ali zato je pjesma ispala dobro

      Izbriši
  2. Posebno stihovi koje nas odvode u neki magični svijet a pjesma je baš prikladna...Lp

    OdgovoriIzbriši
  3. Odgovori
    1. Ne znam pisati u rimama, ni baš pozitivne pjesme

      Izbriši
    2. Dobra je pjesma, samo je tematika teška, nije zdrav takav odnos ni prema nevidljivoj ni njen prema samoj sebi.

      Izbriši
  4. "Tko mnogo daje, malo prima...." reče pjesnik istinu tešku.

    OdgovoriIzbriši
  5. Odgovori
    1. Daaa, dobro je, al uopće se ne sjećam uopće što me pucalo taj dan da napišem ovo

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi